Poslovni sustavi rijetko se mogu preseliti u oblak jednim potezom. Tvrtka može imati lokalni poslužitelj s računovodstvenim programom, datotečni sustav koji svakodnevno koriste zaposlenici, Microsoft 365 za komunikaciju te aplikaciju smještenu kod vanjskog pružatelja usluga. Hibridni cloud povezuje takvo postojeće okruženje s uslugama javnog oblaka, bez prisilnog i rizičnog napuštanja lokalne infrastrukture.
Za mnoge male i srednje tvrtke to nije privremeno rješenje, nego promišljen model rada. Omogućuje postupnu modernizaciju IT sustava, a pritom zadržava kontrolu nad podacima, aplikacijama i troškovima koji ne bi trebali biti prepušteni slučaju.
Što je hibridni cloud u poslovnoj praksi?
Hibridni cloud je IT arhitektura u kojoj lokalna infrastruktura i javni oblak rade kao povezan sustav. Lokalni dio može biti poslužitelj u uredu, privatni virtualizacijski sustav ili oprema smještena u podatkovnom centru. Javni dio čine cloud usluge poput Microsoft 365, virtualnih poslužitelja, prostora za pohranu podataka ili platformi za rad aplikacija.
Ključ nije samo u tome da tvrtka koristi oba modela. Sustavi moraju biti povezani kroz pravilno postavljenu mrežu, identitete korisnika, prava pristupa, sigurnosne politike, nadzor i procedure oporavka. Bez toga se ne radi o hibridnom okruženju, nego o nepovezanim servisima koje je teško održavati i još teže zaštititi.
Primjer iz poslovne prakse može biti tvrtka koja zadržava lokalni poslužitelj za aplikaciju koja ovisi o brzoj dostupnosti u uredu, dok e-poštu, dokumente za suradnju i rezervne kopije koristi u oblaku. Drugi primjer je organizacija koja osjetljivu bazu podataka drži na vlastitoj infrastrukturi, a dodatne računalne resurse koristi u javnom oblaku samo u razdobljima povećanog opterećenja.
Kada hibridni cloud ima smisla?
Hibridni model nije automatski najbolji izbor za svaku tvrtku. Ako organizacija koristi mali broj standardnih poslovnih alata i nema lokalne aplikacije ni posebne zahtjeve, potpuno cloud okruženje može biti jednostavnije za upravljanje. S druge strane, potpuno lokalna infrastruktura može biti opravdana kada postoje specifične aplikacije, uređaji ili radni procesi koji ovise o internom poslužitelju i lokalnoj mreži.
Hibridni cloud posebno je opravdan kada tvrtka želi modernizirati sustav postupno, a ne mijenjati sve odjednom. To je čest slučaj kod poduzeća koja imaju aplikacije razvijane ili prilagođavane godinama, veće količine operativnih podataka ili proizvodne i poslovne procese koji ne smiju stati tijekom migracije.
Takav pristup pomaže i kada dio zaposlenika radi udaljeno. Dokumenti i komunikacijski alati mogu biti dostupni kroz cloud servis uz višefaktorsku autentifikaciju, dok aplikacije koje ne treba izlagati internetu ostaju unutar zaštićene poslovne mreže. Važno je pritom jasno odrediti tko, s kojeg uređaja i pod kojim uvjetima pristupa pojedinom resursu.
Prednosti koje vrijede samo uz dobro projektiranje
Najveća poslovna prednost hibridnog modela je fleksibilnost. Tvrtka ne mora birati između dva krajnosta pristupa. Može zadržati sustave koji pouzdano rade lokalno, a cloud koristiti ondje gdje donosi stvarnu vrijednost: za suradnju, udaljeni pristup, dodatni kapacitet, sigurnosne kopije ili oporavak nakon prekida rada.
Druga prednost je kontinuitet poslovanja. Ako je lokalni poslužitelj nedostupan zbog kvara hardvera, prekida napajanja ili problema u prostoru, pravilno postavljen cloud može preuzeti dio funkcija. No treba biti precizan: sama činjenica da postoje podaci u oblaku ne znači da se poslovanje može nastaviti bez prekida. Potrebno je unaprijed definirati koje su usluge prioritet, koliko brzo moraju biti vraćene i gdje će korisnici raditi dok lokalni sustav nije dostupan.
Hibridni pristup može olakšati i upravljanje troškovima, ali ne znači nužno niži račun. Javni cloud smanjuje potrebu za dijelom početnih ulaganja u opremu, no donosi pretplate i troškove korištenja koji rastu s brojem korisnika, pohranom, prijenosom podataka i uključenim servisima. Lokalna infrastruktura zahtijeva održavanje, zamjenu opreme i zaštitu, ali kod predvidivih opterećenja može biti ekonomski opravdana. Odluka treba počivati na stvarnim potrebama, a ne na pretpostavci da je jedan model uvijek povoljniji.
Sigurnost je pitanje cjelovitog sustava
U hibridnom okruženju sigurnosna odgovornost ne prestaje na granici oblaka. Pružatelj cloud usluge brine o sigurnosti svoje platforme, ali tvrtka i dalje mora upravljati korisničkim računima, lozinkama, pravima pristupa, uređajima zaposlenika, podacima i konfiguracijom usluga koje koristi.
Najčešći problem nije složena tehnologija, nego nedovoljno jasna pravila. Korisnički račun zaposlenika koji je napustio tvrtku ostaje aktivan. Administratorske ovlasti dodijeljene su većem broju osoba nego što je potrebno. Udaljeni pristup postavljen je bez višefaktorske autentifikacije. Sigurnosne kopije postoje, ali nitko nije provjerio mogu li se podaci stvarno vratiti.
Zato hibridni cloud treba projektirati kroz nekoliko povezanih područja: segmentaciju mreže, zaštitu krajnjih uređaja, upravljanje identitetima, šifriranje gdje je opravdano, nadzor zapisa događaja i redovito testiranje oporavka. Posebnu pozornost treba posvetiti vezama između lokalne mreže i cloud resursa. VPN ili druga zaštićena veza nije sama po sebi dovoljna ako su ovlasti postavljene preširoko ili ako se promet i događaji ne prate.
Backup nije isto što i oporavak
Tvrtke često pretpostavljaju da je dokument u cloud servisu automatski zaštićen od svih problema. Verzije dokumenata, koš za smeće i ugrađene mogućnosti zadržavanja podataka mogu pomoći, ali nisu zamjena za cjelovitu strategiju sigurnosnog kopiranja i oporavka.
U hibridnom sustavu treba odvojeno planirati zaštitu lokalnih poslužitelja, virtualnih računala, poslovnih aplikacija, baza podataka i cloud sadržaja. Za svaki sustav potrebno je znati dvije stvari: koliko podataka organizacija smije izgubiti i koliko dugo može biti bez usluge. Ti odgovori određuju učestalost kopiranja podataka, mjesto čuvanja kopija i potrebni način oporavka.
Dobra praksa uključuje kopije koje nisu trajno dostupne iz istog administrativnog okruženja kao produkcijski sustav. Time se smanjuje rizik da problem koji zahvati primarne podatke zahvati i njihove kopije. Jednako je važno povremeno provesti kontrolirani test vraćanja datoteka, aplikacije ili virtualnog poslužitelja. Backup koji nije testiran predstavlja pretpostavku, a ne potvrđenu zaštitu.
Kako planirati prijelaz bez nepotrebnog rizika
Uspješan prijelaz na hibridni cloud počinje popisom stvarnog stanja. Potrebno je utvrditi koje aplikacije postoje, gdje su podaci, tko ih koristi, o kojim drugim sustavima ovise te što bi se dogodilo kada pojedina usluga ne bi bila dostupna nekoliko sati ili nekoliko dana.
Nakon toga sustave treba razvrstati prema poslovnoj važnosti, osjetljivosti podataka i tehničkoj spremnosti za promjenu. Neke je aplikacije moguće brzo premjestiti ili povezati s cloudom. Druge zahtijevaju nadogradnju, promjenu licence, prilagodbu mreže ili zadržavanje na lokalnoj infrastrukturi. Prerano preseljenje nekompatibilne aplikacije može proizvesti više prekida nego koristi.
Plan bi trebao obuhvatiti i korisnike. Promjena načina prijave, rada s dokumentima ili udaljenog pristupa traži jasne upute i podršku. Tehnički ispravno rješenje neće dati očekivani rezultat ako zaposlenici zbog nejasnog procesa počnu koristiti privatne račune, nezaštićene prijenose datoteka ili neodobrene alate.
CarPen Rebuild kod planiranja ovakvih okruženja polazi od postojećih poslovnih procesa i infrastrukture, a ne od unaprijed zadanog proizvoda. Cilj je odrediti što ima smisla zadržati lokalno, što je opravdano premjestiti u oblak te kako povezati oba dijela bez stvaranja novih sigurnosnih i operativnih slabosti.
Upravljanje nakon implementacije
Hibridna infrastruktura nije projekt koji završava danom puštanja u rad. Korisnici se mijenjaju, aplikacije dobivaju nove zahtjeve, licence istječu, kapaciteti rastu, a sigurnosne prijetnje i preporuke proizvođača mijenjaju se tijekom vremena.
Redovito održavanje treba obuhvatiti nadzor dostupnosti, ažuriranja, pregled administratorskih prava, provjeru sigurnosnih kopija i analizu kapaciteta. Dobro je unaprijed odrediti odgovornu osobu ili vanjskog IT partnera koji prati sustav, dokumentira promjene i reagira kada se pojave odstupanja. Bez toga hibridni model lako postaje skup skup različitih tehnologija koje nitko ne sagledava kao cjelinu.
Najbolji hibridni cloud nije onaj s najviše servisa, nego onaj u kojem svaka komponenta ima jasnu poslovnu svrhu, vlasnika i plan oporavka. Kada su lokalni sustavi i cloud usluge povezani pod zajedničkim sigurnosnim i operativnim pravilima, tvrtka dobiva prostor za rast bez nepotrebnog izlaganja poslovanja riziku.