Poslovni sustav rijetko stane zato što je server „loš”. Zastoji češće nastaju zbog pogrešno procijenjenog kapaciteta, nedostatka rezervnih kopija, nejasnih odgovornosti ili infrastrukture koju nitko redovito ne održava. Zato pitanje virtualni serveri ili fizički serveri nije izbor između novog i starog pristupa, nego odluka o tome kako će se poslovne aplikacije, podaci i rad korisnika zaštititi od prekida.
Za dio tvrtki fizički server i dalje je opravdano rješenje. Za druge virtualizacija donosi veću fleksibilnost, jednostavniji oporavak i bolje iskorištenje opreme. Ispravan odabir ovisi o aplikacijama koje koristite, opsegu poslovanja, zahtjevima za dostupnost i internim resursima za održavanje.
Virtualni serveri ili fizički serveri: što zapravo birate?
Fizički server je zaseban uređaj čiji su procesor, memorija, diskovni prostor i operativni sustav namijenjeni jednoj ulozi ili jednoj aplikaciji. Primjerice, na njemu može raditi poslovna aplikacija, baza podataka, datotečni sustav ili sustav za nadzor proizvodnje.
Virtualni server je softverski definirani poslužitelj koji radi unutar fizičkog hosta. Jedan kvalitetno dimenzioniran fizički server može ugostiti više virtualnih servera, pri čemu svaki ima svoj operativni sustav, dodijeljene resurse i odvojenu funkciju. Na istom hostu mogu, primjerice, raditi odvojeni virtualni serveri za Active Directory, datoteke, računovodstvenu aplikaciju i testno okruženje.
Važno je razlikovati virtualizaciju od javnog clouda. Virtualni server može raditi na opremi u vašem uredu ili podatkovnom prostoru, ali i u podatkovnom centru pružatelja usluge. Virtualizacija opisuje način rada infrastrukture, dok cloud opisuje model isporuke i upravljanja resursima.
Kada fizički server ima poslovnog smisla
Fizički server nije zastarjela tehnologija. U pojedinim okruženjima donosi predvidive performanse i jednostavniju arhitekturu. Ako organizacija ima jednu ključnu aplikaciju s visokim zahtjevima za procesorskom snagom, radnom memorijom ili vrlo brzim pristupom diskovima, namjenski fizički server može biti razuman izbor.
To se često odnosi na specifične poslovne sustave, zahtjevne baze podataka ili aplikacije čiji proizvođač jasno definira podržanu hardversku konfiguraciju. Također, određene starije aplikacije mogu imati licencne ili tehničke uvjete koji virtualizaciju čine složenijom.
Prednost fizičkog servera je izravna raspodjela resursa. Nema dodatnog sloja virtualizacije, a dijagnostika određenih problema može biti jednostavnija. Međutim, ta jednostavnost vrijedi samo dok je okruženje zaista jednostavno. Čim tvrtka na zasebne uređaje rasporedi više različitih uloga, povećavaju se troškovi opreme, potrošnja energije, potreba za rezervnim dijelovima i broj sustava koje treba održavati.
Fizički server posebno treba pažljivo planirati kada predstavlja jedinu točku rada za poslovnu aplikaciju. Kvar napajanja, diskovnog polja, matične ploče ili samog uređaja tada može značiti duži prekid, osobito ako nema raspoloživog zamjenskog hardvera i provjerenog postupka oporavka.
Prednosti virtualnih servera u poslovnom okruženju
Virtualizacija se u poslovnim sustavima najčešće uvodi zato što omogućuje bolju kontrolu nad resursima i smanjuje ovisnost o pojedinačnom uređaju. Umjesto više fizičkih servera koji većinu vremena koriste tek dio kapaciteta, resursi se objedinjavanju na jedan ili više hostova.
Takav pristup olakšava pokretanje novog servera za novu poslovnu potrebu. Ako tvrtka uvodi aplikaciju za skladište, dodatni servis za udaljeni rad ili testnu instancu računovodstvenog programa, virtualni server može se pripremiti bez nabave zasebnog uređaja. To ne znači da je svaku novu virtualnu instancu dobro odobriti bez plana. Upravo su kontrola resursa, dokumentacija i standardizacija ključni kako se infrastruktura ne bi pretvorila u skup zanemarenih virtualnih strojeva.
Virtualni serveri pojednostavnjuju i održavanje. Prije većih promjena može se izraditi kontrolna točka, a virtualni stroj može se lakše premjestiti na drugi host u pravilno postavljenim okruženjima. Kod kvara fizičkog hosta oporavak virtualnog servera na drugoj kompatibilnoj opremi često je brži nego potpuna rekonstrukcija fizičkog servera.
Ipak, virtualizacija nije sama po sebi plan kontinuiteta poslovanja. Ako se svi virtualni serveri nalaze na jednom hostu, kvar tog hosta može zaustaviti više usluga odjednom. Zato rješenje treba uključivati odgovarajuću pohranu podataka, redundantno napajanje, nadzor, backup i jasno definirane prioritete oporavka.
Trošak nije samo nabavna cijena opreme
Usporedba troškova često počinje cijenom servera, no to je samo početna stavka. Treba uračunati licence, diskovni sustav, UPS uređaj, mrežnu opremu, hlađenje, prostor, održavanje, zamjenski hardver i vrijeme potrebno za administraciju.
Kod fizičkih servera trošak je izravnije vezan uz svaki pojedini sustav. Ako trebate četiri odvojene server uloge, često su potrebna četiri uređaja ili barem više fizičkih platformi. Kod virtualizacije je početno ulaganje u hostove i licenciranje ponekad veće, ali se kapacitet učinkovitije dijeli među aplikacijama.
Nema univerzalnog pravila da su virtualni serveri uvijek jeftiniji. Za tvrtku s jednom jednostavnom aplikacijom i malim brojem korisnika fizički server može biti financijski opravdaniji. Za organizaciju koja koristi više poslovnih sustava, očekuje rast ili treba odvojena razvojna i produkcijska okruženja, virtualizacija u pravilu pruža bolju vrijednost kroz vrijeme.
Poseban trošak koji se često zanemaruje jest prekid rada. Ako zaposlenici ne mogu pristupiti dokumentima, poslovnoj aplikaciji, bazi kupaca ili e-pošti, posljedica nije samo tehnički problem. Zato treba procijeniti koliko dugo pojedini sustav smije biti nedostupan i koliko je vremena potrebno da se vrati u rad.
Sigurnost i backup ne ovise o vrsti servera
Fizički i virtualni serveri mogu biti jednako sigurni ili jednako ranjivi ako se ne održavaju ispravno. Redovito ažuriranje operativnih sustava i aplikacija, upravljanje korisničkim računima, višefaktorska autentifikacija gdje je primjenjiva, segmentacija mreže i nadzor događaja važniji su od same odluke o platformi.
Kod virtualizacije posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti administratorskih računa i sustava za upravljanje virtualnim okruženjem. Osoba koja preuzme kontrolu nad virtualizacijskom platformom potencijalno može utjecati na više servera. Zato se pristup mora ograničiti, evidentirati i zaštititi zasebnim administrativnim pravilima.
Backup također mora biti neovisan o produkcijskom okruženju. Kopija koja se nalazi samo na istom serveru, istom diskovnom polju ili u istoj mreži ne rješava problem većeg kvara ili sigurnosnog incidenta. Dobar plan uključuje više kopija podataka, odvojenu lokaciju ili nepromjenjivu kopiju gdje je primjereno te redovito testiranje povrata.
Test povrata je presudan. Nije dovoljno vidjeti da je zadatak sigurnosnog kopiranja označen kao uspješan. Treba provjeriti može li se aplikacija pokrenuti, jesu li podaci čitljivi i koliko oporavak stvarno traje.
Kako odabrati rješenje za svoju tvrtku
Prije odluke treba popisati sve poslovne sustave, njihove međusobne ovisnosti i važnost za svakodnevni rad. Datotečni server, identitetske usluge, poslovna aplikacija i baza podataka ne moraju imati isti prioritet oporavka. U nekim tvrtkama je najveći rizik gubitak pristupa dokumentima, dok je u drugima kritično da proizvodnja, skladište ili prodaja nastave raditi bez prekida.
Zatim treba procijeniti stvarno korištenje procesora, memorije i diskovnog prostora. Odluke donesene prema procjeni „za svaki slučaj” često rezultiraju preskupom opremom, ali i obrnuti pristup može stvoriti usko grlo čim broj korisnika ili opseg podataka poraste.
Dobar odabir treba odgovoriti na nekoliko praktičnih pitanja: može li se sustav oporaviti unutar prihvatljivog vremena, postoji li dokumentiran postupak za kvar, tko prati upozorenja i ažuriranja te jesu li odgovornosti jasne. Ako interni tim nema dovoljno vremena ili specijaliziranog znanja, vanjska IT podrška može preuzeti nadzor, održavanje i redovito testiranje oporavka.
CarPen Rebuild pri procjeni infrastrukture polazi od poslovnih procesa, postojećih aplikacija i zahtjeva za dostupnošću, a ne od unaprijed zadanog proizvoda. Ponekad je optimalno virtualizirano okruženje s više hostova, ponekad zaseban fizički server za specifičnu ulogu, a često kombinacija oba pristupa.
Najkorisnija odluka nije ona koja izgleda najmodernije na papiru, nego ona koja omogućuje zaposlenicima da rade, štiti podatke i daje upravi realan odgovor na pitanje što se događa kada ključni dio infrastrukture otkaže.